Astroblogija

10.03.2008., ponedjeljak

ZODIJAK I PRECESIJA

Jedan od najčešćih argumenata protu astrologije glasi ovako: Podaci kojima barata astrologija su već odavno zastarjeli. Za nekog tko je rođen 30. ožujka astrologija veli da mu je sunce u ovnu, na nekih 10°. U stvarnosti se sunce tog dana nalazi u sazviježđu riba. Tvrdnje poput ovih su za mnoge zainteresirane za astrologiju veoma zbunjujuće. Zar astrolozi stvarno žive bogu iza nogu pa još nisu upratili nešto što znanost već odavno zna? Problem proističe iz toga što su obadvije gore navedene tvrdnje ispravne. Sunce se 30. ožujka nalazi u znaku ovna i istovremeno u sazviježđu riba. Samo se tvrdnje odnose na dva različita referentna sustava. To je kao kad telefonirate s prijateljem u Londonu i pričate o vremenu. On tamo pogleda na sat i zaključi da je upravo 10 ujutro, dok vi tvrdite da nije 10 nego 11 nula nula i točka. Smajli govori sve; obadvoje imate pravo, samo koristite različite referentne ročke. Sazviježđa su grupacije fiksnih zvijezda na nebu. Ljudi su od davnina umišljali i projicirali slike na zvjezdano nebo. Sjećam se kad sam kao dijete ležao s ocem ispred kuće i satima gledao u zvjezdano nebo, tada još neoskvrnjeno uličnim rasvjetama i svjetlosnom polucijom. Nekad bih vidio zmaja, nekad avion, kuću, čovječuljka, lice....Tako i oni. Za astrologiju je od posebnog značaja jedan posebni "pojas" na nebu, pojas ekliptike, zona u kojoj se nalaze i kreću SVE zvijezde kretalice i planeti. U tom pojasu nalazimo dvanaest sazviježđa i to u obrnutom smjeru kazaljke na satu: ovan, bik, blizanci, rak, lav, djevica, vaga, škorpion, strijelac, jarac, vodenjak i ribe. Ova sazviježđa su sasvim različito velika te se dijelom preklapaju. Neovisno o tome kako se jako čovjek uživi u pripadajuće fiksne zvijezde, nije moguće jasno reći gdje točno završava jarac a počinje vodenjak. U ovu zonu na nebu astronomi projiciraju, ucrtavaju preciznu kružnicu, krug ekliptike, koji je ovisan o godišnjem putovanju zemlje oko sunca, odnosno - gledajući sa zemlje - prividnom godišnjem putu sunca oko zemlje. Astronomi još i dan danas koriste ovaj krug kao koordinatni sistem. Pozicija nekog planeta na nebu u ekliptičkom koordinatnom sustavu se bilježi dvama brojevima: njegov položaj unutar kruga tj. udaljenost od nultog stupnja u obrnutom kazaljkinom smjeru (ekliptička duljina) i udaljenost planeta od kruga (ekliptička širina) - obadvoje u stupnjevima. Ekliptička duljina se mjeri od 0° do 360°, i to je btw ono o čemu se ovdje na forumu isključivo i govori kad se priča o aspektima, konjukcijama i sl. Gdje je pak nulta točka ekliptike? Fiksiranje nulte točke u koordinatnom krugu je u stvari proizvoljno tj. stvar definicije. Na zemlji, u slučaju zemljopisnih koordinata nulta točka zemljopisne duljine je postavljena prema položaju zvjezdarnice u Greenwichu kod Londona. Na ekliptici je nulta točka fiksirana (definirana) po početku proljeća, ekvinocijumu, onoj točki na kojoj se nalazi sunce na dane proljetne ravnodnevnice, 20og ili 21og žuje. Ova je točka matematički precizno definirana kao sjecišna točka zemljine ekvatorijalne ravnine (zamislite ekvator, samo projiciran u nebo) sa ekliptikom (dakle ravninom zemljine putanje oko sunca). Kad bi zemljina os nepomično stajala u prostoru, i proljetna točka bi bila stabilna, ne bi se mijenjala, siderealni bi vuk bio sit i tropičke ovce na broju. Ali tomen khmm khmmm nije tako. U vrijeme procvata antičke astronomije, u staroj Grčkoj otprilike 200 pr.k. - 200 a.d. proljetna se točka nalazila oko "granice" između ovna i riba. Tada je ekliptički krug, počevši od nulte točke, podijeljen na 12 jednako velikih dijelova 12x30°=360°. Ti isječci kruga dobili su jednaka imena kao i sazviježđa koja su se nalazila u pozadini njih. Ovi segmenti od po 30° ekliptike, mjereno od točke ravnodnevnice nazivaju se zodijačkim znakovima i moramo ih razlikovati od različito velikih i krajnje nejasno odijeljenih istoimenih sazviježđa. Aaali, kao što rekosmo i neporekosmo, položaj zemljine osi u prostorvremenu nije stabilan. Zemlja nije kugla nego je spljoštena na spolovima i zato ima reklo bi se nabrekotinu na equatoru. Pod uticajem gravitacijskih sila sunca i mjeseca (barem tako to tumače iako hmmm ali nema veze) zemlja reagira kao neki zvrk čija je rotacija ometana vanjskom silom: ona čini pokret precesije (nema veze s procesijom), što bi značilo da se zemljina os kao takva pokreće u krugu i tako opisuje stožac oko fiksnog ekliptičkog pola. Za jedan takav krug potrebno je oko 26 000 (riječima: dvaesšesttisoč godina). Pomjeranjem zemljine osi pomjera se i ekvatorijalna ravnina, pa tako i sjecište između nje i ekliptike, dakle proljetna točka se pomjera po ekliptičkom krugu i to unatrag, od ovna preko riba i vodenjaka i tako dalje. Tijekom tih 26000 godina proljetna točka se pomjeri jednom oko čitave ekliptike, kroz svih 12 sazviježđa. Za jeno sazviježđe potrebno joj je dakle..... ca. 26000/12= 2160 godina. Ako je proljetna točka tokom antike bila na razmeđu ovna i riba i kretala se unatrag, tako je danas - nakon nekih 2000 godina u blizini granice između riba i vodenjaka s tendencijom ka vodenjaku. Odatlen btw. fama o "age of aquarius", što oni koji su gledali cajtgajst već znaju. Ali pošto kao što kazasmo sazviježđa nemaju točne granice među sobom, ne može se točno reći kad će doči il je došlo do prelaska iz riba u vodenjaka, kad počinje doba vodenjaka. Hauever, astronomi i astrolozi mjere svoj ekliptički koordinatni sustav od nulte točke/proljetne točke pa po 30°. Tako da se naš znak ovna (tj. tako nazvani ISJEČAK EKLIPTIČKOG KOORDINATNOG SUSTAVA) nalazi tamo gdje se trenutno nalazi sazviježđe ribe. Sunce se dakle 30. ožujka nalazi na 10° ovna, a kad se pogleda na fiksne zvijezde u pozadini vidjet ćemo kako tamo titra sazviježđe riba. Čime bi opet bili kod uvodnog "argumenta". Fiksnozvjezdanu pozadinu okcidentalna astrologija ne uzima dalje u obzir. Ona koristi jednaki koordinatni sustav kao i astronomija, dakle dijeli ekliptiku - počevši od proljetne točke - u jednako velike segmente koji nose jednaka imena kao i sazviježđa, ali su zbog precesije pomaknuta. Samo izvjesna specijalna područja astrologije kao npr. mundana astrologija kad posmatra široke povijesne kontekste koristi i zanima se sa položaj ekliptičkog koordinatnog sustava u odnosu na fiksnozvjezdanu pozadinu. Tada govore o dobu riba, vodenjaka i sl. Drugi nezapadnjački sistemi astrologije dijelom koriste koordinatne sustave različite od gore pojašnjenog našeg tropskog ekliptičko-ekvinocijalnog. Indijska astrologija koristi koordinatni sustav koji se odnosi na pojas zodijaka fiksnih zvijezda; pritom je položaj nulte točke na fix-star-nebu u indijskoj astrologiji nejasan...postoji ih mnogo različitih ovisno o školi kojoj izjvesni astrolog pripada. Prenešeno, prevedeno i modificirano iz: Dieter Koch - Kritik der astrologischen Vernunft Nadam se da će malo pomoći. Hvala na strpljenju, molim, pusa, bok.

- 14:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #